Obiteljsko fotografiranje nema smisla ako na kraju dobijete slike na kojima je sve na mjestu, a ništa nije vaše. Meni nisu važne fotografije koje samo dobro izgledaju, nego one u kojima ostane način na koji se držite, kako vam dijete upada u kadar, kako se netko smije preglasno i kako među vama stvari stvarno stoje.
Ne zanimaju me obitelji kao ideja. Zanimate me vi, baš takvi kakvi jeste, sa svojim ritmom, svojom tišinom, svojim kaosom i svojim malim navikama koje izvana možda ne znače puno, a vama kasnije znače sve. Upravo te sitnice najčešće postanu ono čemu se ljudi vraćaju.
Ne radimo predstavu
Ne trebate znati što s rukama, kako stati ni kako “ispasti dobro”. Moj posao nije da od vas napravim verziju koja će se svidjeti svima, nego da uhvatim ono što među vama već postoji i dam mu oblik koji će ostati.
Uvijek vas vodim koliko treba, ali ne lomim susret da bih dobio kadar koji izgleda uredno na prvu. Više mi vrijedi trenutak koji diše nego slika koja je poslušna.
Ono što se ne može ponoviti
Djeca se mijenjaju prebrzo, a obiteljski život gotovo nikad ne izgleda veliko dok ga živite. Sve je u malim stvarima: načinu na koji vas netko zove, kako dijete nasloni glavu, kako netko protestira, kako netko drugi popusti, kako se bliskost pokaže u jednoj sekundi pa nestane.
To su dijelovi dana koji ne traže spektakl, ali s vremenom dobiju najveću težinu. Zato obiteljsko fotografiranje za mene nije stvar uljepšavanja nego bilježenja onoga što već sad ima vrijednost, iako to možda još ne vidite do kraja.
Zagreb kao okvir
Za obiteljsko fotografiranje u Zagrebu nije ti nužna velika scenografija. Nekad više vrijedi komad kvarta, park kojim stvarno prolazite, stan u kojem živite ili mjesto na kojem dijete smije biti svoje nego bilo kakva “posebna” lokacija.
Grad je tu da nosi atmosferu, ne da glumi glavnu ulogu. Bitno mi je da prostor radi za vas, da vam ne smeta i da vas ne pretvara u goste u vlastitom fotografiranju.
Kako to izgleda
Fotografiranje ne zamišljam kao niz zadataka koje treba odraditi. Više kao vrijeme u kojem se stvari smiju događati bez stalnog prekidanja, popravljanja i namještanja.
Nekad ćemo hodati, nekad stati, nekad pustiti dijete da vodi, nekad samo čekati da se među vama nešto otvori. Ne tražim savršen trenutak, nego onaj koji vas stvarno nosi.
Za koga je ovo
Ovo je za obitelji koje ne žele generičnu uspomenu. Za ljude kojima nije dovoljno da fotografija bude samo lijepa, nego im je važno da ih vrati unutra, u to razdoblje, u taj odnos, u način na koji su tada živjeli jedni uz druge.
Ako vam je važnije da se u fotografijama prepoznate nego da sve izgleda kao predložak, onda smo vjerojatno blizu istog jezika. Tada fotografiranje ima smisla i prije nego vidite gotove slike.
Što vam ostaje
Ne ostane vam samo kadar. Ostane trag vremena koje je prošlo, a koje je usred života bilo premalo primijećeno.
Ostane kako je netko tada gledao. Kako vas je dijete držalo. Kako ste bili umorni, bliski, rasuti i zajedno. I baš zato te fotografije kasnije vrijede više nego što ste mislili kad su nastajale.
Javite se
Ako tražite obiteljskog fotografa u Zagrebu, a ne želite prazne, generičke slike bez vašeg stvarnog traga, javite se. Napravit ćemo prostor u kojem fotografije neće glumiti život, nego ga zadržati dovoljno dugo da mu se možete vratiti.