Obiteljsko fotografiranje ne padne na tome što netko “nije fotogeničan”. Najčešće zapne na tome što ljudi sami sebi naprave prevelik pritisak prije nego session uopće krene.
Odjeća, djeca, termin, “što ćemo ako ne budu surađivali”, “što ćemo s rukama”, “što ako sve ispadne ukočeno” — to su normalne stvari. I iskreno, nema potrebe da od toga radiš projekt. Dobra priprema ne znači da sve mora biti pod konac, nego da si makneš što više nepotrebnog stresa prije fotografiranja.
Ne pokušavajte biti savršeni
To je vjerojatno najčešća greška. Ljudi dođu na fotografiranje kao da polažu ispit iz vlastite obitelji.
Djeca ne moraju cijelo vrijeme gledati u kameru. Ne morate svi biti savršeno usklađeni. Ne treba vam session u kojem se nitko nije pomaknuo, zaprljao ni nasmijao “krivo”. Ono što ostaje vrijedno nije savršenstvo nego odnos među vama.
Odjeća neka bude mirna, ne dosadna
Ne treba vam uniforma, ali treba izbjeći kaos. Najbolje prolaze komadi koji si ne skaču međusobno u kadar i ne odvlače pažnju sa lica, pogleda i dodira.
Drugim riječima:
- bez prejakih natpisa,
- bez agresivnih uzoraka,
- bez pet različitih boja koje se međusobno tuku,
- bez toga da jedna osoba izgleda kao da ide na svadbu, a druga kao u trgovinu.
Ne trebate biti isto odjeveni. Dovoljno je da izgledate kao da pripadate zajedno.
Nemojte planirati session kad su djeca već gotova
Ako su djeca gladna, umorna ili taman u terminu kad im sve ide na živce, nema te lokacije ni fotografa koji će to pretvoriti u laganu priču.
Zato termin treba birati po stvarnom ritmu vaše djece, a ne po tome što je “zgodno u rasporedu”. Nekad je i kraći, pametno pogođen termin puno bolji od duljeg sessiona koji je promašen od početka.
Ponesite sitnice koje stvarno pomažu
Ne treba nositi pola kuće. Ali nekoliko stvari zna riješiti puno toga bez panike usred sessiona.
Dovoljno je imati:
- vodu,
- neku sitnu grickalicu,
- maramice,
- rezervu za dijete ako treba,
- i jednu stvar koja djetetu daje osjećaj sigurnosti ako znate da mu to znači.
To nije znak da će session poći krivo. To je samo znak da razmišljaš unaprijed.
Ne učite djecu da “moraju biti dobra”
To često samo napravi kontraefekt. Čim dijete osjeti da sad postoji neki veliki zadatak, sve postane teže nego što treba biti.
Puno je bolje doći bez velike najave i bez dizanja tenzije. Fotografiranje ne treba zvučati kao obaveza. Djeca najčešće najbolje reagiraju kad session ne izgleda kao nešto što moraju odraditi kako treba.
Lokacija treba raditi za vas
Nije poanta izabrati “najljepšu” lokaciju ako se tamo svi mučite. Nekad je bolji park, mirnija staza ili mjesto gdje se možete kretati bez previše gužve nego neka poznata točka koja vam samo diže stres.
Ako ste u Slavonskom Brodu, smisla imaju lokacije na kojima ima prostora i manje pritiska — ovisno o terminu i tipu sessiona. Bitnije je da se vi tamo možete opustiti nego da lokacija izgleda impresivno na prvu.
Ne dolazite sa stavom da morate znati pozirati
Ne morate. I iskreno, bolje je kad ne pokušavate previše “raditi” ispred kamere.
Najgore je kad svi unaprijed odluče kako će stajati, kamo s rukama i kad se točno treba nasmijati. Tada fotografije najbrže izgube zrak. Puno više smisla ima da dođete normalno, a da se kroz session sve posloži kako treba.
Ostavite malo prostora danu
Ako session stisnete između sto drugih obaveza, to se osjeti. Djeca osjete. Vi osjetite. Sve postane nervoznije nego što treba biti.
Najbolje je da prije fotografiranja ne jurite s jedne strane grada na drugu. Ostavite malo zraka prije termina i nemojte si napraviti osjećaj da ste zakasnili u vlastiti dan.
Što ako djeca ne surađuju
To nije izvanredna situacija. To je samo život.
Djeca nekad trče, nekad šute, nekad neće ni blizu kamere, a nekad odrade sve lakše nego odrasli. Nema smisla ulaziti u session s idejom da sve mora ići glatko. Fotografiranje obitelji nije uspješno zato što su svi “slušali”, nego zato što je ostalo nešto vaše.
Što je zapravo dovoljno
Dovoljno je da dođete odmorni koliko možete, obučeni bez kaosa i bez ideje da morate biti netko drugi. Sve ostalo je već pola priče koju sami sebi nepotrebno otežamo.
Obiteljsko fotografiranje ne treba izgledati kao mali privatni projekt menadžmenta. Treba imati smisla, malo mira i dovoljno prostora da ostane nešto stvarno.